Piše: dr Ilija Kračković
„Dan'' je 5. oktobra objavio reagovanje gospodina Žarka Kneževića, direktora Udruženja manjinskih akcionara DKP, pod naslovom ''Ni riječi o pljački u DKP'', na moju kolumnu objavljenu u istom mediju 30. septembra pod naslovom ''Stečaj u DKP''.
Gospodin Knežević mi odmah na početku teksta spočitava da sam promašio temu i da se više bavim sam sobom, saopštavajući da sam samo razmišljao kako ću se izjašnjavati pred Anketnim odborom i da nijednu riječ nijesam prozborio, kako reče o ''nezapamćenoj pljački Duvanskog kombinata'' iako sam bio, a i sada sam na funkciji predsjednika Odbora direktora tog društva. Dalje mi spočitava da sam se obrušio na medije, poslanike i, na kraju, na manjinske akcionare.
Gospodine Kneževiću, iskreno se nadam da ste detaljno pročitali moj tekst, iako se iz vašeg reagovanja to baš i ne vidi.
Radi javnosti, još jednom saopštavam da se moj tekst ''Stečaj u DKP'' isključivo odnosi na period prije stečaja. O radnjama u toku stečajnog postupka, svim onim ugovorima, aneksima ugovora, ciframa i slično, kojima se uglavnom bavila stečajna uprava i Vlada, kao i kupac nijesam progovorio nijedne riječi u svojoj kolumni, a što se da provjeriti naknadnim iščitavanjem teksta. Dakle, bavio sam se samo stanjem koje sam zatekao u martu 2009. godine, kada sam izabran za člana Odbora direktora DKP, znači samo godinu prije uvođenja stečaja. Da kažem i to da sam u oktobru 2009. godine imenovan za predsjednika Odbora direktora DKP, umjesto dugogodišnjeg predsjednika gospodina Miodraga Vukovića, dakle svega šest mjeseci prije otvaranja stečajnog postupka postao sam predsjednik Odbora direktora.
Gospodine Kneževiću, nije trebalo da iskoristite jedno moje saopštenje koje se isključivo odnosilo na ekonomsko-finansijsko stanje DKP prije stečaja i da na bazi toga postavite sva ona brojna pitanja koja su se dešavala u toku stečaja, kao što su razni ugovori o prodaji imovine kroz stečaj, procjena, kamata na uložena sredstva, aneksi ugovora – jedan za penale zbog neblagovremene dislokacije itd. Javnost zna, posebno ona stručna – kada se nešto radi kroz stečaj ja nijesam ta adresa, a i vi i vaši mentori to dobro znate. Ovo ne znači da neću, kao ekonomski stručnjak, dati svoje mišljenje pred Anketnim odborom o radnjama koje su se desile u periodu od 25. maja 2010. godine, kada je uveden stečaj u DKP, pa sve do usvajanja plana reorganizacije u Privrednom sudu 2. novembra iste godine. To je, uglavnom, period za koji je zainteresovan Anketni odbor.
I ponovo, gospodine Kneževiću da vas podsjetim da sam se u svojoj kolumni isključivo fokusirao na ekonomsko-finansijsko stanje DKP pred uvođenje stečaja i ništa više. Radi vas, koji ste čitav dosadašnji radni vijek proveli u DKP, a i radi javnosti naglašavam još jednom da sam godinu dana pred uvođenje stečaja, kao novopostavljeni član Odbora direktora DKP, zatekao veoma teško stanje, stanje bankrota. Lično sam, kao dugogodišnji finansijski i računovodstveni stručnjak, radio presjek stanja. Da vas podsjetim, iako vi to dobro znate, bili ste 2009. godine jedan od čelnika sindikata Duvankomerca, navraćali ste tada više puta kod mene, vi i gospodin Bojović. Tada sam vam dao analizu stanja, a ona je glasila:
Obaveze prema Poreskoj upravi cca 30.000.000 eura
Obaveze prema dobavljačima cca 2.000.000 eura
Obaveze prema radnicima – osam zaostalih zarada
Dugoročni kredit na oko 5.000.000 eura
U bilansu uspjeha nepokriveni gubici u prethodnih 5 godina 13.500.000 eura
Preko 800 zaposlenih u poslovnom sistemu DKP – oko 4 puta više nego što je optimalno
Mali kapacitet proizvodnje – navedeno u prethodnom tekstu
Kada se sve ovo, i još štošta drugo sabere, godinu dana pred stečaj DKP je bio u minusu 47.000.000 eura. Analiza je pokazala da to stanje nije od juče već da je otpočelo najmanje 2002. godine. Znači, gospodine Kneževiću, DKP je mnogo prije uvođenja stečaja bankrotirao, bez obzira što baratate procjenom imovine od 25.000.000 eura. Kakva mrčna procjena i mrčni procjenitelji, kada je te godine vršena procjena obaveza i nepokriveni gubici bili su duplo veći od imovine, dakle imovina i kapital bili su u dubokom minusu. Kamo sreće da je stečaj uveden nekoliko godina ranije, a i tvrdim da ste kao jedan od sindikalnih lidera sve to znali, ali nijeste mrdnuli prstom, jer vam je svima bilo dobro.
Dobro je da se kroz Anketni odbor i kroz ostale institucije utvrdi da li je kroz stečaj u DKP-u ugrožen državni interes, ne samo državni nego i svih drugih povjerilaca, posebno manjinskih akcionara.
Na samom kraju, gospodine Kneževiću, molim vas još jednom pročitajte moj tekst ''Stečaj u DKP'', od 30. septembra, pa ćete se uvjeriti da sam se u njemu samo fokusirao na stanje pred uvođenje stečaja i ništa više.
(Autor je dugogodišnji
privrednik)